SONET 01
Gle, sreća se rodi,
radovanje pupoljka studene noći
tiho krasnorečje neuvele moći
virtuoz vrlina međ' senkama hodi.
Mi gde smo, gde su nam reči,
čusmo govor od koga mrak dršće,
ćutimo a uljez steže još čvršće,
molitva bi mogla nevolju da spreči.
Jutro poje liru, citira slobodu,
elegija vojuje za pobedu svoju,
srce osluškuje glas.
A zastava maršira zbog oslobođenja,
veliki je praznikcarevog rođenja,
slovo izbavljenja Hristos je Spas.