img
  +381 64 98 08 601

img

img
TIŠINA
ANA PETROVIĆ
img
img
TIŠINA
ANA PETROVIĆ

img img


ĆUTANJE FINOĆA EVO KAPLJICE KUDA GLAS JASENOVAC KADIFA MI MIR MISLIM NE ZABORAVI OČI PLAVE BOJE PEDALJ OD VEČNOSTI PLAČNA DOLINA POGLED PROSTI REČ REČI SLAP DUBINA SONET 01 STUDENAC SONET 02 TIŠINA BEZIMENA PESMA SONET 03 TUGA SONET 04 USTANAK SONET 05 UČINI PESMU SONET 06 VAL SONET 07 VAŽNO SONET 08 ZEMLJA SONET 09 ŽETVA SONET 10 SONET 11



ŽETVA

I Na nebu đerdan, boje dubina oči, to su oči, razgrću spoj daljina Vetar sa polja huči zgarište u krvi, još negda za osvetom žudi. Krčag vere brani otačastvo, kao pesma osokoljena to veličanstvo pokorno obučeno. Dvojak sanak katkad mrvi, a kod junaka to nije kruna kneza u pobedu hrli. U turaka mnoštvo, jato celo osman crn, plah i prek a prsa kao grotlo vrelo. Čojstvo je u kneza čast upaljena iz grudi ključa srce, krstolika je sveza. Strah? Potri ga, ko ne došao u boj...“ kletva žrtva je vrh, osvoji ga. Nek je žetva, sa sobom mač i uz tamnjan sveti kad ako je volja nek bude plač. Ček! Uz oltar vojsko žedna se duša uz nemoć vija zaklano jagnje prilazi krotko. Tajac dok sveti se vrši čin, obličje uzmite časnoga, maknu dveri besmrti sin. Lazarica poje, zvona, kimvali, psalmi, gusle sad je čas, junaci predstoje. Taj opal osvećeni svemoć dade srcima pojte tropar mnogoceni. Zapovest srce dade, a kolesnice kićene smiljem i bosiljem u čaši, iz nje da jutro svane. Put uzan, tutnjava pršti, trka da počne, razglas trubi pojci naglas, oganj se mršti. A srce svetli kao letnji svici zabeli se kao platno beljeno odbija čeljust, ne može mu prići. Prevariti još vreme ume, to večnost razume. Tu je uljez noći vrlina da se spusti, udahne žal taj nekrst, porok, nemoć ružne moći. Mnogooki mrsi mreže Ne prilazi! Da nam tihovanje kliče, nek te vekovima sveže. Na polje hajde. Oblaci mrki ne boj se stado,zasuni su zastrti. Krst časni a sloboda zlatna, u susret Carstvu časi grki zemaljskog klatna. Prsa u prsa, sad je čas, dometni mi vere, reče naglas. Epistola odzvanja, miriše, junački čas je prah od stakla kukavičja glad kidiše Pade glava, plač je nemušt, kruna odbrane se cakli za život, žrtava je pregršt Pobeđuje srce, bezdan života zemlja ispija krv ori poj krilatih žeteoca Uzdah neki samo, slegnu prašina duh vreo, od ključanja tišine jutro beše, sada mrak iznova. Zmijoglavi da prsnu čast se kao fenjer diči da veju nas hteli, kao vetar trsku Ko od kletve da utekne, teške kao harač klizav je drum, pazi! Ukor savesti je mač. Srčana žila u Lazara svisnu sa svima svetima upokoj... bol pravednika ciknu. II Utom podvig se iznedri, u žrtvi sloboda, junak se osmeli. Natuštilo, vreme je već sablja uz prsa, jedan sam osmanskom grotlu pođe tek. Naježen vrag u strahu kuša Stani! izliću darova više Odstupi! Psalam života slušam. Kroz jezu po korak, kroz dahijsku četu a sultan odvažan, mršten, gorak Murat vatru bljunu Obiliću kuda? ako ti volja uzmi me, slugu. Zaradova se zmija naš je naš! ustuk! Sad vrh će da proklija U turskom gnezdu vrelo i osinji peče žal đaurin mač dignu , smelo Pade glava, iz sultana krv gromki pisak jeknu moćnik ciknu, posta strv. Lelek ,vika, graja i trk Obilić narodu amove skinu turčin nemo zuri, zločesti smuk. Silina dima vrvi osvetnički kao bleda pošast cvili vrag ćutke mržnjom kipti. Trgnuše ga...probodoše žetva počinje, kao gvozden đeram teška smrt đaurinu! vrazi skačući opkoliše. Tiše! Carska posada tu je, počiva polje, te hridine krvi visina dade psalam, svugde, svugde III Poljem rumori junački kad i viče krv ka nebu angeli vuku večiti slad. Krš i lom, vriska, jauk, vijori pohvala smrti a tu je život, tu nauk. Niče nauk slobode, angel poljem kadi zgažene božurove cvetale Borci u smrt a u život ipak, poljem crveni krv proključao vrag, stidan. Od poraza ključa, crn gori, ne dogoreva blagouha žrtva, njemu je trn. Crni dan čini se, vijugaju vesnici trozupce nose i klinove vesnik je nem, kazuju pesnici. Vesnik vrag misli pobeda ali ne, magla je to, iz božura ne cvetaju zlodela. Pesnici vrve sedmokrilati za život, za Carstvo dočekuju stratilati Prah je za malena Lazar likuje dok Nebo peva bezbroj veka. Sinovi vekova u redu stoje a rumen k'o nejaki detinji strah i stepenike sad besmrtni broje. Osta na zemlji kamen još jedan, dva... mnoštvo medalja časti, stamen. Krv pritoke čini, slivaju se neka je, ako je volja reka žuri, najcrnji kida se Žal presušila, na visinu jarbol! Radost smirnom kadi, neka tako bude, viče trombon. Zato život, zato se mre molim reč koja klija smelost predaka moliti sme Milost isprosio megdan čista zora razuđenog glasa Tvoje oči, Tvoje oči...blistavi đerdan



ĆUTANJE FINOĆA EVO KAPLJICE KUDA GLAS JASENOVAC KADIFA MI MIR MISLIM NE ZABORAVI OČI PLAVE BOJE PEDALJ OD VEČNOSTI PLAČNA DOLINA POGLED PROSTI REČ REČI SLAP DUBINA SONET 01 STUDENAC SONET 02 TIŠINA BEZIMENA PESMA SONET 03 TUGA SONET 04 USTANAK SONET 05 UČINI PESMU SONET 06 VAL SONET 07 VAŽNO SONET 08 ZEMLJA SONET 09 ŽETVA SONET 10 SONET 11