ŽETVA
I
Na nebu đerdan, boje dubina
oči, to su oči,
razgrću spoj daljina
Vetar sa polja huči
zgarište u krvi,
još negda za osvetom žudi.
Krčag vere brani otačastvo,
kao pesma osokoljena
to veličanstvo pokorno obučeno.
Dvojak sanak katkad mrvi,
a kod junaka to nije
kruna kneza u pobedu hrli.
U turaka mnoštvo, jato celo
osman crn, plah i prek
a prsa kao grotlo vrelo.
Čojstvo je u kneza
čast upaljena iz grudi ključa
srce, krstolika je sveza.
Strah? Potri ga,
ko ne došao u boj...“ kletva
žrtva je vrh, osvoji ga.
Nek je žetva, sa sobom mač
i uz tamnjan sveti kad
ako je volja nek bude plač.
Ček! Uz oltar vojsko
žedna se duša uz nemoć vija
zaklano jagnje prilazi krotko.
Tajac dok sveti se vrši čin,
obličje uzmite časnoga,
maknu dveri besmrti sin.
Lazarica poje,
zvona, kimvali, psalmi, gusle
sad je čas, junaci predstoje.
Taj opal osvećeni
svemoć dade srcima
pojte tropar mnogoceni.
Zapovest srce dade,
a kolesnice kićene smiljem i bosiljem
u čaši, iz nje da jutro svane.
Put uzan, tutnjava pršti,
trka da počne, razglas trubi
pojci naglas, oganj se mršti.
A srce svetli kao letnji svici
zabeli se kao platno beljeno
odbija čeljust, ne može mu prići.
Prevariti još vreme ume,
to večnost razume.
Tu je uljez noći
vrlina da se spusti, udahne žal
taj nekrst, porok, nemoć ružne moći.
Mnogooki mrsi mreže
Ne prilazi! Da nam tihovanje kliče,
nek te vekovima sveže.
Na polje hajde. Oblaci mrki
ne boj se stado,zasuni su zastrti.
Krst časni a sloboda zlatna,
u susret Carstvu
časi grki zemaljskog klatna.
Prsa u prsa, sad je čas,
dometni mi vere, reče naglas.
Epistola odzvanja, miriše,
junački čas je prah od stakla
kukavičja glad kidiše
Pade glava, plač je nemušt,
kruna odbrane se cakli
za život, žrtava je pregršt
Pobeđuje srce, bezdan života
zemlja ispija krv
ori poj krilatih žeteoca
Uzdah neki samo, slegnu prašina
duh vreo, od ključanja tišine
jutro beše, sada mrak iznova.
Zmijoglavi da prsnu
čast se kao fenjer diči
da veju nas hteli, kao vetar trsku
Ko od kletve da utekne, teške kao harač
klizav je drum, pazi!
Ukor savesti je mač.
Srčana žila u Lazara svisnu
sa svima svetima upokoj...
bol pravednika ciknu.
II
Utom podvig se iznedri,
u žrtvi sloboda, junak se osmeli.
Natuštilo, vreme je već
sablja uz prsa, jedan sam
osmanskom grotlu pođe tek.
Naježen vrag u strahu kuša
Stani! izliću darova više
Odstupi! Psalam života slušam.
Kroz jezu po korak,
kroz dahijsku četu
a sultan odvažan, mršten, gorak
Murat vatru bljunu
Obiliću kuda?
ako ti volja uzmi me, slugu.
Zaradova se zmija
naš je naš!
ustuk! Sad vrh će da proklija
U turskom gnezdu vrelo
i osinji peče žal
đaurin mač dignu , smelo
Pade glava, iz sultana krv
gromki pisak jeknu
moćnik ciknu, posta strv.
Lelek ,vika, graja i trk
Obilić narodu amove skinu
turčin nemo zuri, zločesti smuk.
Silina dima vrvi osvetnički
kao bleda pošast cvili
vrag ćutke mržnjom kipti.
Trgnuše ga...probodoše
žetva počinje, kao gvozden đeram teška
smrt đaurinu! vrazi skačući opkoliše.
Tiše! Carska posada tu je,
počiva polje, te hridine krvi
visina dade psalam, svugde, svugde
III
Poljem rumori junački kad
i viče krv ka nebu
angeli vuku večiti slad.
Krš i lom, vriska, jauk,
vijori pohvala smrti
a tu je život, tu nauk.
Niče nauk slobode,
angel poljem kadi
zgažene božurove cvetale
Borci u smrt a u život ipak,
poljem crveni krv
proključao vrag, stidan.
Od poraza ključa, crn
gori, ne dogoreva
blagouha žrtva, njemu je trn.
Crni dan čini se, vijugaju vesnici
trozupce nose i klinove
vesnik je nem, kazuju pesnici.
Vesnik vrag misli pobeda
ali ne, magla je to,
iz božura ne cvetaju zlodela.
Pesnici vrve sedmokrilati
za život, za Carstvo
dočekuju stratilati
Prah je za malena
Lazar likuje
dok Nebo peva bezbroj veka.
Sinovi vekova u redu stoje
a rumen k'o nejaki detinji strah
i stepenike sad besmrtni broje.
Osta na zemlji kamen
još jedan, dva... mnoštvo
medalja časti, stamen.
Krv pritoke čini, slivaju se
neka je, ako je volja
reka žuri, najcrnji kida se
Žal presušila, na visinu jarbol!
Radost smirnom kadi,
neka tako bude, viče trombon.
Zato život, zato se mre
molim reč koja klija
smelost predaka moliti sme
Milost isprosio megdan
čista zora razuđenog glasa
Tvoje oči, Tvoje oči...blistavi đerdan